beats by dre cheap

DECKO SA PIRSINGOM

PRICU NAPISAO  MOJ DOBAR PRIJATELJ I DRUG IZ DJETINJSTVA NEK VAM NE BUDE TESKO PROCITATI OSLIKAVA STANJE U DRZAVI BAS ONAKVO KAKVO JESTE.
Rekli ste da ga nikada niste upoznali i da ne znate ko je taj misterizni Tindle? Ko koga nije poznavao, kome i zašto ovaj odgovara na pitanje, ko je taj Tindle i da li on uopšte postoji, nije ni bitno. Bitna je priča, a ona ide ovako…
Konačno su ga pozvali na razgovor za posao. Kako je dečko svjestan da živi u konzervativnoj i primitivnoj sredini, mjesecima njegovanu bradicu odluči da obrije, nažalost. Pomislio je, da ne bude previše. Pun optimizma, svjestan svojih kvaliteta, ali i činjenice da će vjerovatno biti neshvaćen, obučen prilično primjereno, onako diplomatski za njegov ukus, što je za njega prava rijetkost, desnom nogom zakorači iz svog doma i krenu. Nikada nije čitao one silne tekstove o tome kako se treba ponašati na razgovoru za posao, tipa šta učiniti kako bi poslodavca ubjedili da baš mi posjedujemo kvalitete koje traže. Čak je jednom posjetio sajam zapošljavanja u svom gradu, ali na nagovor drugih. Kakav jebeni sajam zapošljavanja, sve je to propaganda. Tu je na jednom štandu mlada djevojka držala predavanja pred nekolicom mladih ljudi koji su očajnički zapisivali svaku koju ova prozbori. Tema: kako se ponašati na razgovoru za posao. Nije zastao pred tim štandom da bi čuo o čemu dama govori, jer ga to ne zanima, već mu je pažnju privukla golema neprofesionalnost mlade dame prilokom izlaganja. Ista je neprekidno mucala, konstantno vukla rukave svoje majice, prekrivajući na taj način svoje prste, a baš u tom momentu je govorila kako na razgovoru za posao obavezno ruke moramo držati na stolu, nikako ispod stola, ili ne daj Bože iza leđa. Sem toga, dama nikako nije uspjevala uskladiti govor sa onim što je prikazivala na video topu. Vjerovatno, tu istu prezentaciju u Power pointu su drugi pripremili za nju, a njezino je bilo samo da tipka enter ili strelice na tastaturi…Ni to nije uspijevala, al zaboga bila je vitka, isturenih grudi, utegnuta od do…Ako ništa desetka za izgled.
Nego, to nije ni bitno…Da se vratimo razgovoru za posao. Konačno se pojavio u prostoriju u kojoj je bilo oko desetak mladih, optimističnih ljudi. Svi su bili sigurni u sebe, kao i on sam. Međutim, prilikom njegova ulaska u istu prostoriju sve oči su bile uprte u njega, a na licima svih prisutnih se razvukao podrugljivi osmijeh, koji je ironično slao poruku: Šta će ovaj ovdje? Nije mu bilo neprijatno jer je navikao na iste ili slične reakcije ljudi. Nerijetko su mu govorili da izgleda kao srednjoškolac, a zaboga dečko već završio fakultet. Međutim, njegova pojava je govorila drugačije. Oblačio se kako je njemu odgovaralo, za ove konzervativne, kako su često govorili, narkomanski. Čak je imao i piercing. Nego da nastavimo dalje. Lagano se zavalio u slobodnu stolicu, tik pored urednog momka, obučenog u odijelo, čak je imao i kravatu. Dečku su pažnju privukle i špicaste cipele dotičnog u kojima se moglo ogledati, tip-top od glave do pete. I ostali su bili u istom fazonu, odijela, lakovane, špicaste cipele, primjerena frizura, aktovke i ostala “primjerena” oprema. On je nosio maslinasto zelenu torbu preko ramena, sa bordo zvijezdom, converse…Za njih je to neozbiljno, valjda?
I konačno, počeli su ulaziti u prostoriju gdje je sjedila komisija, jedno po jedno. Po izlasku, svi su bili zdovoljni, manje više. Odmah bi se uhvatili mobitela, kako bi svojim najmilijim saopštili kako su razvalili pred komisijom…Ups, mislim kako su komisiju zadivili, riječ “razvalili” za njih nije prikladna. I da, došao je red i na njega. Zaskočio je iz stolice, popravio kragnu košulje koja je virila ispod džempera, zadigao farmerke koje inače nosi na kuku, džemperom prekrio kaiš jer je toka bila preglomazna, valjda za njihov ukus neprikladna, za svaki slučaj, i otvorio vrata prostorije. Tamo prizor samo takav. Gomila papira ispred njih, oni nešto bilježe, možda gdje držimo dlanove za vrijeme razgovora, ili možda koje poštapalice govorimo prilikom govora, ko zna? Opet ista reakcija, većina ga je posmatrala onim strogim pogledom ispod naočala, koji je slao identičnu poruku, kao iz sobe ispred: Šta će ovaj ovdje? Nema veze, idemo dalje, rekoh da je dečko navikao na slične reakcije. Jedno za drugim, redala su se pitanja. Bilo je i onih nadasve suvišnih, tipa kakva vam je ekonomska situacija u kući? Reklo bi se misle i na to, pa će kao izabrati najsocijalniji slučaj, da pomognu…Aha…”najsocijalniji”…Uredno je odgovarao na svako pitanje, nije lagao, i da, držao je ruke na stolu prilikom intervjua, a kao ne vjeruje u ta sranja…Na kraju mu zahvališe i dodaše da će mu se javiti ako njega izaberu…Dečku je bilo jasno koliko je sati?
Godinu dana poslije. Dečko nije nikad pozvan. Još uvijek nije radio u svojoj struci, a ovakvih razgovora je obavio još desetak, rutina. Međutim, raduckao je pomalo sa strane, tek dovoljno da ima za osnovne potrebe, cigare i cugu. I da, na opisanom razgovoru za posao su izabrali momka koji je sjedio do njega, onog sa uglancanim cipelama. Usput, nije višak ako se napomene da zaposleni nosi isto prezime kao i načelnik opštine u kojoj je škola. Zaposlio se u toj školi kao nastavnik, ali ne radi više na toj poziciji. Zapravo, trenutno čeka suđenje. Pedofil je. Tri učenice iz te škole su ga prijavila za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, a tad je na površinu isplivala i vijest da to nije prvi put da ga optužuju za isto krivično dijelo. Par godina prije, dok je još studirao, optužio ga je i dječak iz rodnog mu naselja, ali tad je slučaj zataškan jer je iza momka stala stranka čiji je član bio. Koja stranka, nikada nećemo saznati. Pedofil čeka suđenje, a pomenute tri djevojčice, zajedno sa dječakom iz rodnog mu naselja, će vjerovatno čitav život nositi traumu što ih je seksualno napao i iskoristio uredni momak, momak u odijelu i kravati sa savršeno uglancanim cipelama. Za njega doživotna robija, a članovima komisije neka je na savijest, i poruka za ubuduće: “Ne cijeniti knjigu po koricama”. Vođeni jebenim predrasudama, zaključili su da je glavni akter ove priče vjerovatno narkoman, možda nasilnik, ili čak pedofil. Nije bio prikladno obučen. Gdje mu je bilo odjelo, kravata i uglancane cipele, a još je imao i pirsing…Njegovu kovertu sa uredno popunjenom aplikacijom i ostalom dokumanetacijom koju je po zakonu morao priložiti, odmah su odložili sa strane, a poslije bacilli u crnu plastičnu vreću. Da su je otvorili uvidjeli bi da je dečko s pirsingom bio najbolji student svoje generacije, sa prosjekom ocjena koji je bio veći od prosjeka svih ostalih koji su bili na razgovoru za posao, a čak je imao i snažne preporuke svojih fakultetskih profesora. Ma kakvo otvaranje te koverte, njezin vlasnik je dečko sa pirsingom, idemo dalje…Glasam za ovog urednog momka, vidi ga, rodila ga majka, kako je primjerno obučen…A ima i ugledno prezime…Odluka je donešena jednoglasno, pedofil je zaposlen, a par mjeseci poslije silovane su tri nevine djevojčice, a dečko s pirsingom i dalje trazi posao

crnaljubicica
http://uludomsvijetu.blogger.ba
10/03/2009 14:24