crnaljubicica

Kome je jos do pametovanja

20.11.2008.

DUHOVI PROSLOSTI

Ima li gore situacije nego kad se napokon uspijes izvuci iz dugogodisnje ciste ljubavi....Napokon pocnes primjecivati zivot oko sebe...Nova lica,nove ruke,novi zagrljaj koji ti sve vise znaci....A onda ko iz vedra neba opet telefon zvoni,opet poznati broj,opet promukli duboki glas koji ti govori sve ono o cemu si mastala mjesecima ranije..

Nadala se da ces ih cuti jednog dana i onda pohrliti u onaj isti zagrljaj iz kojeg si tako okrutno otrgnuta...Slusas,grizes usnu,vrtis kosu medju prstima i premjestas noge sa naslona sofe do stola i tako ukrug...

Negdje napola skontas da ti postaje neprijatno i da jedva cekas da prekines nesto za sta si se nocima molila da cujes....

Smetaju mi te lijepe rijeci sada...Nekako mi vise ne zvuce fino gorke su mi poput lumuna,usne mi se grce,glas ne izlazi van.....

Pritisak na crveno dugme...ON HOLD....Neznam sta reci.Udisem duboko nekoliko puta,zdrzavam dah.Kukavicki saljem poruku...

-Javim se kad budem imala nesto reci,trenutno sam bez rijeci....

Zasto je onaj drugi sad daleko,zasto ne dolazi vise....Ne zelim da s vracam proslosti to ne valja.....

VRACAJ SEEEEEEEE